VOĆARSTVO
ĐUBRENJE VOĆNJAKA
U redovnom đubrenju voćnjaka razlikujemo đubrenje mladih
zasada i đubrenje zasada u rodu. Za
osiguranje dobre ishrane u zemljište treba uneti sva neophodna
esencijalna hraniva posebno azot, fosfor, kalijum, kalcijum, magnezijum,
sumpor, gvožđe, bor, cink, mangan, bakar, molibden i još neke korisne
elemente iz zemljišta.
Usvajanje i potreba za biljnim hranivima zavisi od
više faktora poput voćne vrste, starosti, rodnosti, vrste zemljišta,
snabdevenosti zemljišta biljnim hranivima, klimatskim uslovima, količini
i kvalitetu planiranog prinosa, te o intenzivnosti gajenja. Utvrđivanje
pojedinih količina biljnih hraniva u redovnom đubrenju obavlja se pomoću
hemijske analize zemljišta.
Redovno đubrenje mineralnim đubrivima dugogodišnjih zasada
obavlja se dva ili tri puta godišnje. Sastoji se od osnovnog đubrenja i
prihrane. U osnovnom đubrenju primenjuje se đubrivo sa
manje azota, a više fosfora i kalijuma, dok prihrana stavlja naglasak na
azot. Za osnovno i meliorativno (pre podizanja zasada)
đubrenje koriste se NPK mineralna đubriva kao što su:
-
NPK 8-26-26
-
NPK 10-30-20
-
NPK 5-20-30 S (Florin 1)
-
NPK 7-20-30
-
NPK 8-16-24.
Izbor formulacije zavisi od srazmere
i koncentraciji hraniva u zemljištu. Na zemljištima sa
više od 40 mg K2O /100 g zemljišta može se primeniti MAP (NPK 12-52-0
ili NPK 13 -53 -0).
Osim azota tokom vegetacije dodaju se i sva ostala hraniva, a naročito
mikroelementi neophodni u pojedinim periodima vegetacijskog ciklusa.
Osnovno đubrenje vezano je uz jesenju obradu zemljišta i služi
prvenstveno unošenju fosfora i kalijuma u dublje slojeve zemljišta,
gde nije moguće duboko unošenje u zemljište mineralna đubriva
razbacuju se pred kišu.
Uz to se dodaje i deo azota, koji služi za ishranu korena tokom zime i
njegovo nakupljanje u tkivu drveta. U osnovno đubrenje spada i đubrenje
organskim đubrivima, a ono se obavlja u jesen, svake treće ili četvrte
godine, zajedno sa mineralnim đubrenjem.
Proletnje đubrenje ili prvo prihranjivanje azotom, obično je to UREA
(Florin 7), obavlja se pre kretanja vegetacije i pre plitke obrade
zemljišta. Na zatravljenim ili kamenim zemljištima razbacuje se po
površini najbolje pre kiše. Drugo je prihranjivanje KAN
(Florin 6) najčešće posle zametanja
plodova.
U posebnim uslovima pojedinih vrsta voćaka đubrenje se obavlja prema
potrebama pojedine vrste.
Tokom sušnih uslova ili usled znakova pomanjkanja hraniva neophodno je
prihranjivanje putem lista.
Prihranjivanje putem lista obavlja se s Fertinama, ili ako samo dajemo
azot, sa UREOM. (Florin 7) Navedenu prihranu
lista možemo kombinovati sa zaštitom pa tako obavljamo dva agrotehnička
zahvata istovremeno.
Koncentracija rastvora UREE (Florin 7) za voćnjake iznosi 0,5-2%, osim
masline koja može da podnese i 10%-tni rastvor UREE (Florin 7). Međutim,
maslina se prihranjuje s 3–5% koncentracijom UREE (Florin 7) što znači
otopiti 3–5 kg UREE na 100 litara vode.
ĐUBRENJE MLADIH VOĆAKA
Mladi voćnjaci su zasadi u periodu intenzivnog rasta i razvoja voćaka. To period je od sađenja
voćnih sadnica pa sve dok one ne razviju osnovne skeletne grane, s
obeležjem predviđenog oblika gajenja. Navedeni period kraći je kod intenzivnih nego ekstenzivnih zasada. Mlade voćke treba
redovno đubriti kako bi se ubrzao rast i razvoj. Od pravilnog đubrenja najviše
zavisi brzina rasta i razvoja voćaka. U prvoj i drugoj godini voćke se
đubre pojedinačno. Zona đubrenja oko voćaka treba biti nešto šira od
krošnje.
Prve godine, početkom vegetacije obavlja se prihranjivanje sa
0,1 kg uree ili 0,2 kg KAN-a (Florin 6) ili 0,3 kg NPK 15-15-15 (Florin
2) po stablu. Krajem maja ili početkom juna obavlja se još jedno
prihranjivanje s istim vrstama i istom količinom đubriva kao kod prvog
prihranjivanja.
Prve godine gajenja, u osnovnom đubrenju voćaka s gustim sklopom, đubri
se po jednoj voćki s 0,15-0,20 kg s jednim od kompleksnih đubriva NPK
7-20-30, NPK 6-18-36, NPK 7-14-21S (Florin 1) ili 0,1 kg NPK 8-26-26 ,
NPK 10-30-20.
U drugoj godini gajenja đubrenje se obavlja u isto vreme i s istim
vrstama đubriva, s tim da se količina poveća za 30 -50%.
U trećoj godini gajenja pa nadalje, đubrenje se obavlja po celoj
površini voćnjaka osim kod posebnih stabala, kada se dodaje 0,2 (NPK
10-30-20)–0,45 (NPK 5-20-30 S, Florin 1) kg/stablo, dok se četvrte
godine posebna stabla đubre od 0,3 (NPK 10-30-20)–0,6 (5-20-30 S, Florin
1) kg/stablo.
Vreme đubrenja i vrste đubriva iste su kao i kod đubrenja voćaka u rodu.
Kod prihranjivanja mladih voćaka azotom treba nastojati da se doda veća
količina đubriva voćkama koje se slabije razvijaju kako bi se voćke
ujednačeno razvijale.
ĐUBRENJE VOĆAKA U RODU
Redovno godišnje đubrenje voćnjaka u rodu predstavlja jednu od
osnovnih agrotehničkih mera u savremenoj voćarskoj proizvodnji.
Đubrenjem voćaka osigurava se redovan i visok prinos, dobar kvalitet
plodova, te ravnoteža razvoja vegetativnih i generativnih organa.
U redovnom godišnjem đubrenju kod većine vrsta voćaka razlikuje se
osnovno đubrenje, rano prolećno đubrenje i
prihrana.
Osnovno đubrenje koja se obavlja u jesen posle
berbe predstavlja unošenje kompleksnih NPK đubriva sa
malo azota u odnosu na fosfor i kalijum. U osnovno đubrenje spada i
đubrenje stajskim đubrivom.
U ranom prolećnom đubrenju unosi se azot,
najčešće 1/3 do 1/2 ukupne potrebe godišnje količine sa
jednim od azotnih đubriva (UREA, Florin 7, KAN, Florin 6) ili
kompleksnim NPK sa naglašenim sadržajem azota
(NPK 20-10-10, NPK 15-15-15, Florin 2). Đubrenje se obavlja prilikom
prve prolećne obrade zemljišta. Tamo gde to nije
moguće razbacuje se po travi ili pred kišu.
Prihrana se obavlja posle zametanja plodova krajem aprila azotnim ili
NPK đubrivima sa naglašenim azotom. U slučaju da
se iz bilo kog razloga osnovno đubrenje ne obavi u jesen, tada se
količina biljnih hraniva predviđena za osnovno đubrenje u jesen i ona za
prvo prolećno đubrenje
unese u zemljište zajedno, prilikom prve prolećne
obrade zemljišta (ili razbaca po površini).
Đubriva se primenjuju po celoj površini zasada.
Izuzetno, u zasadima retkog sklopa ili gde se
radi o pojedinačnim stablima, dodaju se u zonu oko stabala, nešto širu
od krošnje.
Za visok prinos jezgričavog i koštičavog voća potrebno je dodati 90-200
kg/ha azota (N), 70-120 kg/ha fosfora (P2O5), 130-250 kg/ha kalijuma
(K2O). To znači da se u osnovnom đubrenju posle
berbe pođubri sa 300 - 500 kg/ha (30–50 g/m2) NPK
6-18-36 ili 400 - 600 kg/ha (40 - 60 g/m2) NPK 8-26-26 ili NPK 5-20-30 S
(Florin 1) ili NPK 7-20-30. Najveća količina azota dodaje se u proleće
Ureom (Florin 7) 150 -200 kg/ha (15 - 20 g/m2). Druga prihrana azotom
obavlja se u aprilu KAN- om (Florin 6) u količini 150 kg/ha (15 g/m2).
Prihrana putem lista od važnosti je u određenim fenofazama voćke. Tako
pre cvetanja prska se Fertinom B kao 0,5 - rastvor (1/2 litre na 100
litara vode), po potrebi (nedostatak bora) i kasnije kao 1% rastvor.
Dodavanje većine mikro i makro hraniva ostvarujemo putem Fertine V koju
primenjujemo kao 2% rastvor, a primenjujemo je u razmacima 10–15 dana,
tokom ekstremnih suša i u kraćim vremenskim periodima. Na karbonatnim
zemljištima potrebno je tokom cele godine tretirati sa rastvorom gvožđa
Fertinom Fe u koncentraciji 0,3% (0,3 litre Fertine Fe na 100 litara
vode). Voće koje je osetljivo na nedostatak kalcijuma, potrebno je bar
4–6 puta prskati s rastvorom kalcijuma putem
Fertine Ca u koncentraciji 2% rastvora.
MELIORATIVNO ĐUBRENJE VOĆNJAKA
Pod meliorativnim đubrenjem podrazumevamo unošenje osnovnih hraniva u
zemljište zbog podizaja nivoa hraniva na optimum. Time se voćnjacima
omogućuje dovoljno snabdevanje biljnim hranivima
dugi niz godina. Od osnovnih hraniva to su fosfor, kalijum, kalcijum,
magnezijum sumpor. Uz makrohraniva unose se i mikrohraniva . Potrebna
hraniva i njihove količine utvrđuju se hemijskom analizom uzoraka
zemljišta. Osim hemijskog poboljšanja zemljišta u vidu hraniva
(mineralnih đubriva) potrebno je voditi računa o biološkim svojstvima i
mehaničkoj građi zemljišta (mehanički sastav, struktura, specifična
težina, poroznost, konzistencija zemljišta).
U svrhu poboljšanja strukture, vodnovazdušnog
režima, povećane propustljivosti za vodu, vazduh
i toplotu u zemljište se unosi organska
materija. Kao organsku supstancu možemo koristiti
stajsko đubrivo (20 - 40 t ha) ili treset 30 - 60 m3/ha. Supstrati na
bazi treseta imaju brojne prednosti nad stajskim đubrivom jer lakše se
doziraju obzirom na poznati sadržaj hraniva, nema štetnog ispiranja
amonijaka, manja je opasnost od bolesti i štetočina.
Ukoliko je zemljište kiselo potrebno je izvesti
kalcifikaciju (unošenje kalcijuma) Fertdolomitom u količini 4–6
t/ha, koju je poželjno obaviti godinu dana pre meliorativnog đubrenja
zajedno sa setvom leguminoznih biljaka (zelena đubrenje).Organska i
mineralna đubriva u jesen rasipaju se po površini, a zatim rigolovanjem
zaoravaju na dubinu rasta korena (do 60 cm).
Za meliorativnu i osnovno đubrenje možemo koristiti visoko
koncentrovane formulacije kompleksnih đubriva sa
naglašenim sadržajem fosfora i kalijuma:
-
NPK 5-20-30 S
-
NPK 8-16-24
-
NPK 8-26-26
-
NPK 7-20-30
-
NPK 10-30-20
-
NPK 8-24-24+2%MgO
Sadržaj potrebnih hraniva određujemo na osnovu hemijske analize
zemljišta pa se količine NPK đubriva mogu kretati u vrednosti od
1000–2500 kg po hektaru.
|